U živopisnoj slavonskoj ravnici, južno od rijeke Drave, na samoj istočnoj međi Virovitičko-podravske županije, smjestilo se staro selo Crnac. U pisanom obliku spominje se 1480. godine kao Czernecz, u posjedu Bakonskih plemića iz Baranjske županije sa 10 okolnih sela.
Crnac i okolna naselja došli su pod osmanski vlast nakon pada Valpovačke tvrđave 1543. godine, te se nalazilo u „nahiji“ (općini) Orahovica.
Početkom 1688. godine u cijelom okružju uvedena je Komorska uprava Bečkog dvora i trajala je sve do 1723. godine.
Sve do 1848. godine, Crnac i okolna naselja nalazili su se u feudalno gospodarsko društvenom uređenju, a 1862. godine pripala su veleposjedniku Karlu Heineu i Josipu Pfeifferu. Veleposjednici su zemlju izgubili nakon 1918. godine za vrijeme agrarnih reformi, a do potpune likvidacije veleposjeda i posjeda došlo je nakon 1945. godine.
1952. godine Crnac je postao samostalna općina sa okolnim mjestima: Krivaja, Milanovac, Suha Mlaka, Breštanovci, Donje Predrijevo, Gejzinci, Mali Rastovac, Miholjački Martinci, Moslavački Krčenik, Novo Petrovo Polje, Veliki Rastovac i Žabljača u kotaru Našice.
Općina je ukinuta 1962. godine, a početkom 1993. godine, nakon formiranja Virovitičko-podravske županije, crnac ponovno dobiva svoju lokalnu samoupravu.